Isprid mene je desetak "sprženih" CD-a, na kompiću se ne možeš snaći od otvoreni prozora. Ah da, zaboravih spomenuti i prepunjenu pepeljaru, kantu za smeće punu praznih limenki piva, a TV je stalno u pogonu.... ali vas to sigurno ne zanima.

U izboru za SVCD format su programi AVI2MPG2 (v1.24) i TMPGEnc - iz čisto financijskih razloga. Čini mi se da je 3.900,- US$, za profi-rješenje malo preskupo, jer je - po mom mišljenu - TMPGenc bolji.

Otvorimo program i klikom na Browse potražimo .AVI koji želimo obraditi. Klikom na Settings dolazite na postavke enkodiranja.

Počinjemo sa karticom Video:

Neke vrijednosti su automatske, i ne mogu se mjenjati (ako smo učitali npr. SVCD za PAL predložak)

TMPGEnc dozvoljava unaprijed određene postavke:

Da bi odlučili koja je najbolja postavka najbolje bi bilo isprobati različite postavke na istom dijelu filma. Stvar se može i pojednostavniti i koristiti CBR i maximalni datarate (znači kombinacija od 2376 kbits/sec za video i 224 kbits/sec za audio). Razulta možemo dijagramski viditi u BiteRate Vieweru firme Teco.

Kada program pogledamo detaljnije vidimo da je najmanja vrijednost 2076, a najveća 2658 kbit/sec. Pa i nije neka konstanta kao što piše.
Reprodukcija je konstantna neovisno o kompleksnosti slike, ali je i sama nastala datoteka najveća. Na ovaj način gubimo najveću prednost SVCD formata, a to je, varijabilni Bitrate.

Sljedeća postavka je "2-pass VBR" sa postavkama:

Rezultat je bio zadovoljavajući, tj ispunio je teoretska očekivanja. Protok podataka je sličan vrsti enkodiranog filma. Na početku (still-picture) je manji bitrate, koji se penje prema zadanim parametrima, i na kraju opet manji bitrate jer se mjenjaju samo neki djelovi slike.

Kod manualnog varijabilnog bitratea (MVBR) je to malo teže.

Postavke:

Ovim postavkama se pridružuje i postavka "GOP strukture" tj. dio "Force frame types".

Klikom na "Configure" pojavljuje se sljedeća slika:

Klikom na "Auto-set", se film skenira pri čemu TMPG pokušava pronaći početnu sliku u svakoj promjeni scene.

Kod tih scena TMPG pazi da one UVJEK počinju sa I-Frameom. Poznato je već iz dijela o "Formatima slike", da se poslije scene mogu definirati sa Authoring programima (koji traže početak scene sa I-Frameom).

Kada, desnom tipkom miša, kliknete na određeni frame, dobijete meni sa praktičnim mogućnostima postavki. Jedna od tih je "Set bit rate".
Rezultat je sljedeći:

Preko tih postavki možete definirati ili podjeliti dijelove filma, onako kako vam se čini najpraktičnije.

Automatska verzija MVBR-a je CQ-VBR (sa poznatim postavkama):

gdje grafikon izgleda ovako:

Pa i nije neka razlika, ako govorimo o padanju bitratea.

Kod "constant image qualtity", CQ:

je slično kao kod CQ-VBR, samo sa višom amplitudom:

Kod "VBV buffer size" namjestite "Video Buffer Verifier". 

Kome je nejasan izraz Interlace, neka pročita "Rezolucija" tj. "Formati slike". 

Slika sa televzije, pri gledanje na monitoru, "boluje" od takozvanih Interlace-ometanja. Oni nastaju čim je rezolucija na monitoru veća od 384 x 288 i software mora obe polovine slike spajati u jednu kompletnu sliku. Zbog kašnjenja od jedne pedesetinke sekunde, pri vodoravnim pokretima obe polovine slike ne preklapaju se 100%.
Zato ako radite MPEG samo za gledanje na PC-u, možete/morate kvačici pored "Interlaced" ostaviti slobodnu.
Veoma važna je postavka "Video source type":

Postavka "Field order" ovisi samo o izvoru slike. Kod verzije 12a pretežno se koristi "A", a kod novijih verzija "B" stehen.
Malo kompliciranije je sa djelom "Source aspect ratio". Trebali bi znati format AVI filma, kojeg želite enkodirati.

Nekoliko primjera : 

Postavku "Image positioning" ostavljam na "Fit to frame".

Pri mjenjanju rezolucije dobijete sljedeću sliku:

Korištena je postavka "Fit to frame (preserve aspect ratio)", i dobili smo sljedeću sliku:

Slika je dobila crne linije ljevo i desno. Ovakvu sliku ćete dobiti i pri reprodukciji filma na PC-u. Pri reprodukciji na TV-u je bijeli krug stvarno okrugao, a crne linije se ne vide.

Pod "Advanced" dvokliknete na "Basic color correction" i dobijete sljedeću sliku:

Ovdje dolazimo do osobnog ukusa, ali mislim da su filmovi snimljeni DV kamerom malo "mlječni". Iz toga razloga sam koristio gornje postavke.

Kod "GOP strukture" nije ništa mjenjano, za početak. 

Tko želi može malo prolistati teoretiziranje u dijelu   "Formati".
Obratite pažnju na to da različiti programi koriste različite parametre, za konstrukciju GOP-a, tako da teoretska objašnjenja "Formata" nisu 100 % ispravna ako se koristi drugi program za enkodiranje.

Ako idemo za tim da film ima volumen podataka 100%, GOP struktura "I BBBB P BBBB P BBBB" (I=1, P=2 und B=4) dovodi do povećanja volumena od 1,8%, dok GOP struktura "I BBB P BBB P BBB P BBB P BBB" (I=1, P=4 und B=3) smanjuje volumen 0,6 % - ako su sve ostale postavke iste.

U pravilu je "Detect scene changes" upaljen, a "Quantizer matrices" ćemo za sada ostaviti kakav je:

Kod postavki "Audio" imate mjesta za igranje, jer audio informacije mogu biti 32 - 384 kbits/sec. Standardna postavka je 224 kbits/s, mada i sa bitrateom os 192 kbits/s nećete imati problema, a uštedi još malo prostora.

Pod "Systems" izaberite MPEG-2 Super Video CD:

Kad su sve postavke postavljene kliknete na "Encode":

i prepustite se sudbini. Moj PIII 600 MHz obradi za minutu oko 60 frameova. Kvalitet dobivene slike se može smatrati DOBAR.

Ako u filmu nem abrzih mjenjanja scena (snimana je priroda), možemo sa Videobitrateom ići na 1950 kbits/sec. Ako, usput, smanjimo audio bitrate na 192 kbits/sec, možemo snimiti na CDoko 47 minuta (GOP struktura "I BBB P BBB P BBB P BBB P BBB"). Ispod 1950 kbits/sec nebi trebalo ići.

Ako vam treba više od 45 minuta videa na jednom CD-u, moja preporuka je VCD. Možete snimiti 74 minute - istina u lošijoj rezoluciji.