Prije obrade digitalnih informacija kratko objašnjenje pojma. Kao i kod računala: što viša rezolucija, to više pixela, što više piksela to bolja slika.

Većina korisnika koristi rezoluciju 800 x 600, pri čemu je 800 pixela na X-osi (vodoravno) i 600 na y-osi (okomito).

Video (Slika) Norma

Za razliku od računala, kod televizije je riječ o redovima i linijama. Kod nas se koristi PAL-Norma (PAL = Phase Alternation Line). Po tome jedna slika nastaje iz dvije poluslike, koje zajedno imaju (elektronski gledajući) 625 linija. 
Za objaniti razlog zbog čega je slika izrađena od dvije poluslike, potrebna je mala "poduka":

Ljudsko oko počinje spajati niz pojedinih slika već od 16 fps-ova. Ove slike trepere, a da bi se to spriječilo potrebno je povećati broj slika. Kod kino filmova (24 fps) se koristi mali trik. Tamo postoji mala rotirajuća pukotina u projektoru, koja prekida svijetlosni snop, tako da se film može pokretati naprijed za točno jednu sliku. Ova pukotina u stvari maskira, stvarni transport slika na filmu. Pukotina oslobađa svijetlosnu zraku tek onda kad na red dolazi sljedeća slika za projekciju. Time bi kino film (sa 24 fps-a) stvorio jako trepereću sliku (24 Hertz). Da bi ovo izbjegli, krilce koje oslobađa svijetlost oslobađa dvaput istu sliku, prije nego se prijeđe na sljedeću sliku. U biti, svaka slika se dvaput projicira.

Onaj koji misli da sa svojom "jakoskupom100 Hz televizijom", gleda bolju sliku nego u kinu, vara se, jer za razliku od televizije gdje se u sekundi 25 poluslika izgrađuje sukcesivno (kod 100Hz telkaća se to duplira), u kinu se sa 48 KOMPLETNIH SLIKA u sekundi dobiva najbolja moguća slika.

Svaka od 25 slika se razdvaja u poluslike, pri čemu je prvi red neparan, dok je sljedeći paran.

Obe poluslike se sastoje od 312,5 redova, koji se slažu, pri duploj frekvenciji (50Hz), jedna za drugom i jedna u drugu. 

Slika ispod pokušava pojednostavljeno objasniti položaj linja u kordinantnom sistemu, tj. razlika između linija i redova.

Položaj redova

Da bi izračunali frekvenciju, podjelimo broj linija (767/2), jer se period sastoji od 2 pixela. To podjelimo sa vremenom od 52 ns. Dobivamo 7,4 MHz.

Znači da će 767 linija zahtjevati frekvenciju od 7.4 MHz. Informacije slike, koje rezultiraju većom frekvencijom bit će prikazane, ne kao crno bijele, nego "položeno". Sjećate se okomite rezolucije ?

Imali smo 575 linija (287 "izmjenjujuće crno bijelih"). Dokazano je da teoretska rezolucija, u praksi, nije realna. Umjesto 575 linija imamo samo 575 x 0,65 = 373 linija. Koga interesira neka potraži na mreži "Kell-faktor". Uvjetovano odnosom 4:3, bilo bi potrebno 767 linija na X-osi, što znači da bi umjesto 7,4 MHz bilo potrebno 7,4 MHz * 0,65 = 4,81 MHz

• Broj pixela = Bth * 2 * 54ns

• = 5 MHz * 2 * 52 ns = 520 pixela

Na X-osi imamo 520 linija, koje se dijele na 260 crnih i bijelih linija. U praksi primamo signal na 3.5 MHz što znači da:

• = 3,5 MHz * 2 * 52 ns = 364 pixela

Znači da imamo u praksi 364 linije (182 crno/bijele). U literaturi se često nalaze sljedeći podaci:

Nemojte niti probati ove informacije provjeravati računanjem frekvencija, rezultat nikad nije 100% ispravan. Nekoliko linija više ili manje ne igra nikakvu ulogu, dok je odnos veličine ispravan. To znači samo da VHS ima najlošiji kvalitet. Cilj bi trebao biti, početni materijal ne degradirati, ako imamo materijal na Hi8 formatu, neka ostane na Hi8 ili S-VHS. Ili barem neka se digitalizira sa istog formata.

Kad digitaliziramo analogne slike, dobivamo sljedeće formate (ako je dobar telkać):

Kod "Square PAL" se koriste pixeli kvadratnih dimenzija. Kod CIR-601 (PAL), danas poznat kao ITU-R 601, pixeli nisu pravokutni; pri gledanju preko monitira je slika blago iskrivljena (CCIR = International Radio Consultative Committee).