1. Muxiranje

Gotovi DVD, ima u VIDEO_TS direktoriju, odprilike, sljedeće datoteke...

Slika ispod je shema svih koraka koji su potrebni da bi napravili "svugdječitljivi" DVD.

Ako vam je pala na pamet ideja ili pitanje: Šta to mene interesira, program za authoring će već sve to urediti sam - u pravu ste.
Onda ste na krivom mjestu i nemate šta naučit ovdje, jer, ili imate novaca 'ko blata pa si možete priuštiti brdo raznih DVD playera, ili vam je tema već poznata.

Krenimo sa multiplexiranjem MPEG-Streama. Video-Stream i Audio-Stream ( tkz. "elementary streams" - ES-Streams) se muxaju. Ali prije muxanja se radi još jedan korak, video i audio stream se propuštaju kroz "packetizer" i pri tome se snimaju upravljačke informacije, tako da se iz pojedinog ES nastaju Video PES i Audio PES (Packetized Elementary Stream).

Tek nakon ovoga se dešava spajanje streamova, pri čemu se Packetized Elementary Streamovi srastavlja u male pakete koji se nakon toga multiplexiraju. Authoring programi ne rade to na isti način (rastavljaju i opet sastavljaju). Neki programi, preuzimaju stream kakav je; sa svim prednostima i manama.

Pri obradi MPEG streama (za DVD) samom ES dodaje se prazan "navigation pack", u taj isti MPEG2 program stream.

"Navigation pack" su potrebni da bi DVD player bio u stanju raditi sa varijabilnim brzinama, te da bi mogao premotavati naprijed/nazad, ili pak, da bi moglo "skočiti" na bili koje mjesti na filmu. Kada paketizirani stream miultiplexiramo dobijemo takozvani PS (program stream).

Radi jednostavnosti su , za sada, izostavljeni subpictures. Subtitlovi (to su bitmape sa dvobitnom bojom, koje sadrže jednostave slike ili subtitl - kao polutransparentni meniji ) su u stvari slike koje su sastavni dio streama, tj. muxanjem su ubačene u stream.

(NV_PCK / VOBU / itd.)

Ovo je prvi korak u kreiranju PS-Program-Stream, ali sam ne mora biti dio authoring programa.

Jedna je stvar sigurna uvijek: ako authoring program traži, odvojene, *.m2vi *.mpa ili *.mp2 datoteku (DVD Maestro), onda program to sam muxira. Inače se samo možete nadati da to program, koji uzima cijelu .mpg datoteku, (Ulead DVD Workshop) uredno napravi.

Takođe se može desiti da authoring program radi samo sa gotovim "Programm Streamom". Ili možda program "misli" da je dobio gotovi PS-Stream, te ga želi direktno dalje obrađivati, bez muxanja. U tom slučaju nemate zvuka ali imate problem.

Pokušajte (čita: nemojte) ne koristititi tkz. "Transport Stream". To su streamovi koji se koristi pri digitalnom prijenosu na TV-u. Većina authoring programa to ne podržava.

Nakon analize PS-Streama, kreira se Navigation Packs (kraće: NAV_PACKS ili NV_PCK).

Rezultat toga je "Video Objekt Set", takozvani VOB.

Paralelno sa time se stvaraju i IFO (IFO = Information) datoteke, koje sadrže informacije o sadržaju i poziciji VOB-ova.
Ta datoteka daje DVD playeru osnovne informacije (bez ove datoteke nemate NIŠTA na DVD-u) za navigaciju, na primjer, gdje se nalaze određeni audio ili subtitl streamovi.

Osnova VOB datoteke su pojedinačni, dva kilobajta veliki, podatkovni paketi - nešto najsličnije osnovnim podacima Video-Packs (V_PACK), Audio-Packs (A_PACK) i Subpicture-Packs (SP_PACK). Zajedno, ti paketi čine GOP - Group of Pictures. Poznato nam je da se on sastoji od I-, P- i B-Frameova, novo je samo to da je, kod DVD-a GOP ograničen na 15 frameova.

Kada takavim GOP-om napravimo Navigations-Paket (NAV_PACK), od njega dobijemo Video Object Units - VOBU (btw. jedan VOBU traje 0,4-1,2 sek.). NAV_PACK sam po sebi, "govori" DVD playeru o mogućim mjestima za preskakanje (chapteri) i sadrže razne timing informacije, da ne idem u detalje

Više VOBU-a čini tkz. Interleaved Video Unit (ILVU) koji sadrži podatke o raznim kutovima snimanja/gledanje filma. Kad uzmete DVD onda jednim klikom na daljinskom možete pratiti razne kuteve snimanja kamere. To nisu različiti podaci na DVD-u, nego su u pitanju različiti paketi.

To bi trebalo, odprilike, ovako izgledat:

U VOB-datoteci su podaci reproduciraju serijski, znači jedan za drugim. U principu su to, pored samog filma, do osam audio traka, do 32 sabtitla, kao i navigacijske informacije.

U pravilu se sam authoring program brine o pripremi ILVU tj. VOB datoteka (he-he) pod predpostavkom da authoring program radi uredno.

DSI i PCI u praktičnoj primjeni

 
Da bacimo pogled na par primjera glede zadnje teme. Najprije imamo dva ulazna streama, onda jedan izlazni stream, znači baš ono šta je authoring program trebao napraviti. Ako napravimo NAV_PACK, TMPGEnc možemo dobiti par osnovnih informacija, bez ikakvih detalja.

Ono šta odmah primjećujemo je: muxrate i Padding Stream - nekorišteni dio prostora (sektora) koji se ispunjava praznim bajtovima, da bi ispunili normu prženja DVD-a. Pogledajmno jedan stream muxiran bbMPEG-om. Pod "Output Settings" izaberemo, kao programski stream, DVD. Samo da spomenem da sam autor programa ( Brent Beyeler ) kaže da je samo muxiranje, ovim programom - odprilike. Zašto, sad ćemo vidjeti.

Ako usporedimo NAV_PACK-podatke oba MPEG streama, vidimo da kod streama koji je muxiranim bbMPEG-om imamo puno više informacija :

Ovdje nalazimo, pored Padding-Streama, još i takozvani "Privat Stream 2". Ako radite sa VideoPack 5, firme Roxio, on će promjetit da, u gornjoj slici, spomenuti "Privat Stream 2" uredno muxiran te odmah počinje sa izradom Image datoteke. Neki drugi authoring-programi muxiraju ulazni stream uvijek, bez obzira da li je on u redu ili ne.

Pogledajmo rezultat oba authoring programa. Usporedba streama ( ljevo je izlazni stream muxiran bbMPEG, a desno je originalni, TMPGEnc stream):

Ranije spomenuti NAV_PACK (koji je potreban za navigaciju unutar streama), sadrže u sebi još dva paketa, Presentation Control Information (PCI) i Data Search Information (DSI). Taj isti DSI nam omogućava premotavanje varijabilnom brzinom.
U principu, postoji takozvani "track buffer", memorija između onoga što se trenutno čita u DVD-u i onoga sto mi vidimo. Da bi DVD player znao što uraditi da tim među-snimljenim-videom, potrebne su mu upravljačke informacije, koje dobija kroz PCI i DSI .

Za detalje, na razini bita, pogledati stranicu http://mpucoder.kewlhair.com/guides/

Stream rađen Roxiovim Video Packom 5.x im (muxan bbMPEG-om ) uopće nema DSI-Stream. Naročito bitan je "vobu_1stref_ea" u sektoru 413 ("first reference frame end block" - bitan za brzo premotavanje) i polja iza njega.

Šta znači, ovakav DVD ?

Jednostavno rečeno, bbMPEG muxiran stream koji je obrađen authoring programom VideoPack 5.x - je nečitljiv. VP 5.x je trebao primjetiti da izlazni stream nije u redu, te ga automatski demuxirati i muxiratai ispravnim NAV_PACK-ovima (verzija 6 to radi ispravno).

Mali prijedlog sa moje strane, namjestite u TMPG-u Stream Type da daje odvojene Elementarne Streamove za sliku i ton...

... i nakon toga obrađujte stremove.

Na slici iznad vidimo, u poljima 040f, 0413... adrese - relativne adrese. Ovaj VOB počinje od sektora 0 i završava na sektoru 79. Znači, sljedeći NAV_PACK treba početi sa sektora 80. Ako se pri prženju desi "nešto", onda player ne nalazi, u sektoru 80, NAV_PACK i DVD ne funkcionira.

First Play PGC,  VTS- i VGM-datoteke

Nakon što smo "napravili" VOB- i IFO-datoteke... moramo malo zasukat rukave.

Sada treba napraviti DVD u granicama sposobnosti authoring programa (i vaše sposobnosti) , napravite startnu meni, povežete kapitle...

U principu imat dvije mogućnosti za kreiranje DVD-a, "non-interaktivni" i "interaktivni". Non-interaktivni DVD nema naslovnice ili menija, znači kad stavite DVD u player on se odmah reproducira. Od opcija imate najčešće STOP, PAUSE i varijabilno premotavanje NAPRIJED ili NAZAD.

Nasuprot tome, interaktivni DVD ima dosta mogućnosti. Nakon stavljanja u player imate intro, naslovnicu, navigacijski meni sa dosta opcija. Prednost je u tome da možete skakati na određene "entry points",određene scenu u filmu - chapteri.

Samo da napomenem. Nemojte odmah raditi menije tipa MIB2 (ništa nemam protiv samog filma, ali su meniju KATASTROFALNO nepregledni). Većina profesionalnih DVD-a, počinju kratkim video streamom, a ne menijem. Taj Startni-Video-Stream se još naziva i "First Play PGC" (FP-PGC = First Play - Program Chain), ali o tome poslije. Dosta playera treba izvjesno vrijeme, ankon umetanja DVD-a, da starta Resume-Funktion (RSM). Ta funkcija pamti na kojem mjestu je određenu film (kod mog DVD palyera, zadnjih 5 DVD-a) prekinut da bi pri kasnijem umetanju bila ponuđena funkcija nastavljanja filma sa tog mjesta. Moj prijedog je da se pri startu ubaci amimirani logo i (ako baš morate) Copyright. Ne zaboravite ton.

Nakon završetka startnog videa, ide se najčešće na početni meni, odakle vode putokazi ka pojedinačnim video klipovima. Znači, ako su svi elementi spojeni, onda je rezultat "volume structure" za DVD, kao i VTS- i VGM-datoteke.

IFO, VOB, BUP 

Ranije smo objasnili, kako se radi Volume-Struktura od videa, VTS i VMG datoteka.

Šta je u skriva u toj strukturi ?
"Volume structure" se sastoji od poddirektorija, AUDIO_TS, VIDEO_TS, te eventualno, od strane korisnika, definirani poddirektoriji koji se moraju nalaziti osnovnom direktoriju DVD-a.

Sam direktorij "User defined" nam daje prostora za proširenje DVD-a. Tipičan direktorij se može zvati npr. "VIDEO_ROM" (multimedialni DVD). O tome možda poslije.

Poddirektorij AUDIO_TS ("TS" je skraćenica od TitelSet) je kod klasičnog DVD-a slobodno, jer je rezervirano za Audio-DVD. Može se čak i izostaviti, kao kod nekih DVD-ova.
Po "čula-kazala-od-frenda-sa-neta" neki DVD playeri provjeravaju (ne)postojanje direktorija - ja takvo nešto vidio nisam. U svakom slučju, većina authoring programa automatski postave AUDIO_TS direktorij. Usput, svi direktoriji se moraju pisati VELIKIM SLOVIMA i ne smiju imati više od 8 slova.

Direktorij VIDEO_TS, stvarni video dio, sadrži već spomenuti Video Manager (VMG) i različite Video Titl Setove (VTS).

Teoreski, VIDEO_TS direktorij je prvi na DVD-u - gledano fizički. 'Ko zna, čini se da je DVD playerima svejedno gdje je, kod DVD-a sa AUDIO_TS- i VIDEO_TS-direktorijem je obično AUDIO_TS na LBA 268 a VIDEO_TS na LBA 269. LBA, je skraćenica od "Logical Block Adressing". U biti to je samo način adresiranja, HDD-a ili CD-a, tako da se svaki sektor numerira od nula na dalje. Ako je samo direktorij VIDEO_TS tu, onda je obično na LBA 266. Jako je važan je redosljed podataka u VIDEO_TS direktoriju. I o tome malo poslije, ali ako se authoring program ne drži pravila o redosljedu, onda će vam DVD player do "svetog nikad" pokušati pronaći početnu datoteku. Ako je sve u redu (redosljed, direktoriji su svi tu ...) a DVD opet vrti i vrti, problem može biti korištenju Universal Disk Formata (UDF) ili čak jačine/stupnja refleksije samog DVD medija. I o tome poslije.

Pogledajmo direktorij VIDEO_TS, sa Video Manager (VMG) i raznim Video Titel Sets(VTS).

žVideo Manager (VMG) sastoji se od VMGI (Video Manager Information), VMGM_VOBS (Video Object Set for VMG Menu) i jednog backupa VMGI, tkz. VMGI(BUP).

VMGI-datoteka, VIDEO_TS.IFO, sadrži kontrolne informacije i govori playeru, šta i odakle početi čitati.

Player se starta UVIJEK sa ove datoteke, jer tu nalazi relativnu fizičku adresu, odakle počinje i gdje završava.

VMGM_VOB sa imenom VIDEO_TS.VOB može u sebi imati razne sadržaje, ali ne mora obavezno postojati, dok su VIDEO_TS.IFO i VIDEO_TS.BUP obavezni.

VMGI(BUP) VIDEO_TS.BUP je 1:1 kopija VIDEO_TS.IFO i služi samo za slučaj ako je orginalna datoteka nečitljiva.

Svaki VTS sastoji se od, VTSI (Video Title Set Information), VTSM_VOBS (Video Object Set za VTS meni) i jedne dodatne informacije - VTSTT_VOBS (Video Object Set for Titles) u jednom VTS. Tomu dolazi još jedna bakup datoteka za Video Title Set Information - BUP datoteka.

VTS_01_0.VOB može, ali ne mora postovati na DVD-u, ali su ostale datoteke potrebne. VTSI, znači IFO-datoteka nosi u sebi upravljačke informacije o VTS-datatekama, znači VTS_xx_y.VOB. U slučaju da VTS_00_0.VOB nije na disku, ostaje nam još mjesta za 99 datoteka na disku. Oznaka nula u VTS_xx_0.VOB govori nam da je u pitanju VOB datoteka sa menijem (VTSM_VOBS), u kojem se film može sastojati od 9 sljedećih djelova.

Pitanje je sljedeće, zašto djelimo film kad smo se tako namučili da ga uredimo u jednom komadu ?
Pri određivanju DVD-Video-Norme, odlučeno je da najmanji dio filma (VOB), mora biti čitljiv u svim datotečnim sustavima. Zbog toga je najveći VOB 1 GB velik (i pod FAT-om se može pročitati).

Nakon ovih svih oznaka, cijela priča o oznakama datoteka se svodi na:

Znamo već kako se zovu datoteke na DVD-u i koju funkciju imaju,ali kako se vrši navigacija unutar samih datoteka, i kao su one povezane.

Za navigaciju po samom DVD-u, je odgovoran firmware proizvođača DVD jedinice, koji pristupa podacima preko logičkih jedinica, a ne, kao što se tvrdi - direktno. Te iste logičke jedinice su najsličnije logičkim jedinicama HDD - File Allocation Table.

Zapamtili ste (valjda) da se Video Manager (VMG) sastoji od VMGI (Video Manager Information), VMGM_VOBS (Video Object Set for VMG Menu) i backupa VMGI, takozvani VMGI(BUP). U tim podacima su, pored menija, još takozvani "Title Search Pointers", određene adrese za određeni titl i PCGI (Program Chain Information) za određene menije.

U "VTS-djelu " nalazimo još : "Part of Title Search Pointer", "Time Map Table", "PGCI for Menu" i "PGCI for Title".

Ali da ne kompliciramo baš previše, treba da znate samo da Authoring-Software "razbija" video podatke u Program Chains (PGC), koji se opet dijele u "Programs" (PG), sto je usporedivo sa jednom scenom u filmu. PGs se sastoji samo od pojedinačnih ćelija (Cells). Iste te ćelije zajedno stvaraju VOBU, i tek sada dolazi do fizičkih podjela, koje su objašnjena ranije.

To znači da je, za DVD-Player, VOBU najamanja jedinica na koju on može pristupiti.

Kada, npr, premotavate naprijed ili nazad film, player skače sa jednog VOBU-a na drugi. Ako premotavanje ne funkcionira ispravno, onda sa ćelijama nešto nije u redu.

Disc Building, UDF, ISO

 
Nakon pregleda VTS- i VMG-datoteka, kao i strukture direktorija,

došao je na red fizički izgled (layout) DVD-videa i "izlazni format".

Za sada ćemo samo pratiti/obrađivati/objašnjavati pojmove UDF i ISO 9660.

Da bi podatke snimili na HDD, potrebno je imati datotečni sustav (FS - File System). On je različit od sustava do sustava, MS-DOS, Win98, Windows NT ili XP. HFS (Hierarchical File System) Macintosha nećemo ni spomenuti - to je skroz drugi svijet. Dolaskom optičkih medija ( CD/DVD ), bilo je potrebno uvesti novi FS, koji organizira pojedine datoteke i direktorije, neovisno o operativnom sustavu. High Sierra - je naziv 1984 uvedenog FS, a godinu kasnije je proširen i nazvan ISO 9660.
Pod MS-DOS je moguće, pomoću posebnih programa, pristupiti tom FS. Većina se sjeća MSCDEX.EXE datoteke. Sa njom, preko AUTOEXEC.BAT i pogonitelja smo pozivali CD-ROM jedinicu koja se inicijalizirala preko CONFIG.SYS datoteke.
I tako smo mi tada, veseli i sretni, čitali datoteke sa x2 ili ('ko je bio mačak) x4 CD-ROM-a.

ISO 9660 je hierarhijski datotečni sustav, kao i MS-DOS, koji definiraju puteve, što znači , direktorije i poddirektorije. Datoteke i direktoriji mogu imati slova od A do Z , brojenve "0" do"9" i donju crtu "_". Konvencija se naziva 8.3-pravilo, što znači do osam slova, točka i još tri slova.

Mada su CD i DVD, izvana, potpuno ista, DVD koristi od 1995 skroz novi datotečni sustav, Universal Disk Format ®, koji je uveden od strane OSTA (Optical Storage Technology Association). to je internacionalna organizacija koja propisuje način i formate upotrebe optičkih tehnologija za snimanje. Sam UDF je djelimično usporediv sa ISO 9660 standardom, ali se razlikuje korišenju slova, duljih naziva datoteka, boljom strukturom podataka, npr: bolje botanje.

Koga interesira struktura (detaljno) neka pogleda pod: http://www.osta.org/specs/.

Šta se krije pod pojmom "Bridgeformat" ?

Uzmeno malo UDF (Universal Disk Format) i malo "micro UDF" (M-UDF). Onda dodamo dio ISO 9660, i kombiniramo sve zajedno.
Korist ovog hibridnog formata je u sposobnosti, reproduciranja i/ili čitljivosti na računalima sa DVD-ROM i starim OS-ovima, kao i u DVD video-playerima, koji sami po sebi, podržavaju samo Universal Disk Format (UDF).

Funkcionalnost izgleda odprilike ovako:

Ovdje vidimo da sustav sa ISO-pogoniteljima prepoznaje Bridge-UDF-DVD kao ISO-DVD, a sustav sa UDF-pogoniteljima prepoznaje kao UDF-DVD. Znači , svaki sustav pristupa na svaku datoteku bez problema.

Možda znate da postoji više verzija UDF-a. Počelo je sa revizijom 1.0 i danas imamo rev. 2.01. Šta je pravi format za Video-DVD? Pogledajte Universal Disk Format - specifikacija, verzija 2.01, od 15.03.2000.

"All DVD-Video discs shall be mastered to contain all required data as specified by ECMA 167 (2nd edition) and UDF 1.02. (...) DVD-Video discs mastered according to UDF 2.0x may not be compatible with DVD-Video players. DVD-Video players expect media in UDF 1.02 format."

To je bit cijele norme, video DVD se treba pržiti najmanje formatom UDF 1.02, jer se samo time osigurava kompaktibilnost sa DVD-video-playerima. Za detalje i razlike među verzijama pogledati http://www.osta.org/specs/. Iz predhodnog se vidi da je za standalone-DVD-player čitljiv samo UDF format, a ne ISO 9660 (za razliku od PC-a). Zato trebate pripazit ako vam authoring program ponudi mogućnost snimanja na bilo šta drugo osim UDF formata.

Osim samog "Bridge UDF" formata, dosta programa za prženje, nudi i proširenja - "Joliet format". To je neka vrsta proširenje ISO 9660 formata (uvedeno dd Microsofta za Win95/NT) koje koristi 16-bitni unikod, koji dozvoljava duljinu datoteke do 64 znaka.

Ako Joliet nije podržan od starijih programa, onda vidimo ovo:

Neki proizvođači softvera za prženje spominju tkz. "Triple Tree", što je u stvari Hybridni-DVD sa ISO, Joliet- i UDF strukturom, koju osobno nikad nisam vidio na kupljenom/iznamljenom DVD-u.

Gore vidimo IsoBusterom crveno označen ISO-dio, plavo Joliet i zeleno UDF-dio. U stvarnosti su direktoriji AUDIO_TS i VIDEO_TS sa mo jednom na DVD-u, što znači da razni sustavi uvijek čitaju isto.

Ako vam struktura DVD-a ovako izgleda, tj. ako zapržite ovakav DVD:

najvjerovatnije vam DVD-player neće to pročitati, jer struktura treba ovako izgledati:

VIDEO_TS.IFO pa kopija datoteke. Kod VTS-datoteka, je ista priča: najprije VTS_01_0.IFO, onda VOB-ovi, u pravilnom redosljedu, pa tek onda rezervna datoteka. Ako je više datoteka u pitanju onda to ovako izgleda:

Najprije IFO-, onda VOB-ovi i onda BUP-datoteka.

VIDEO_TS.* ide prije VTS_*.*, a *.IFO prije *.VOB i prije *.BUP te uvijek rastućim nizom u grupi.

Dokaz je lako naći, pogledajte IsoBuster-om LBA adrese pojedinih datoteka.

LBA - Logical Block Adressing, je metoda adresiranja DVD/CD-a ili HDD-a od nule prema gore.

Zašto? Zato jer su DVD palyeri (u radu sa datotekama) glupi i spori, tj. da laser ne mora "šetati" po mediju nego da samo čita podatke jedne za drugim. To bi trebalo ovako izgledat:

Firmware DVD-Playera analizira podatke u osnovnom (root) direktoriju, da bi pronašao VIDEO_TS unos. Ako je on tu, provjerava se, da li je uopće u pitanju poddirektorij. Nakon što je utvrđena pozicija i duljina direktorija, Firmware traži datoteku VIDEO_TS.IFO i prijavljuje playeru veličinu i poziciju datoteke VIDEO_TS.IFO. Nadalje se traže VMG informacije u datoteci VIDEO_TS.IFO. Ovdje se nalazi Offset-Adresse za svaki pojedini VTS informaciju, znači za svaki titl (VTS_xx_y.IFO) i odatle na pojedinu datoteku na DVD-u. Sada se ide direktno na dobivenu adresu, znači nema klasične potrage tipa "traži tu i tu datoteku na DVD-u i učitaj je". Ne, player skače odmah na, od IFO datoteke dobivene adrese, tu relativnu poziciju u odnosu na IFO datoteku. Ako na toj adresi nije očekivana datoteka, tu završava prča - ništa ne radi.

 

 

 

 

 

Gornja slika pokazuje, za ne virovat, DVD medij i šubler (ili kako ga već ljudi zovu) i vidi se da je jedna četvrtina diska zapisana (cca. 1 GB). Sad će masa ljudi reć: e, pa kakve to veze ima sa ičim ??

Objašnjenje je jednostavno složeno. Bit svega je DVD-Player, sa jednim jako bitnim djelom - laserska dioda.

Promjer joj samo 5-6 mm - tek toliko da shvatite odnos veličine. Takva diodase korist na dosta područja, od zapisivanja na CD/DVD medije, do čitanja podataka sa istih.
Konkretno gornja slika prikazuje takozvani 'General use' diodu - tj. diodu koja nije koncipirana za 'Authoring'.

Ona emitira crveno svjetlo valne duljine 650 nm [Authoring dioda = 635 nm]. Prilikom snimanja valna duljina varira od 652 - 662 nm, a kod čitanja 640 - 660 nm. Ne samo da varira valna duljina, nego varira i snaga. Kod pisanja, kod novih High Power Lasera imamo 100 mW snage, a kod lasera u DVD-Playeru 10-ak mW.

Cilj dobrog čitanja, sa DVD medija, je optimalno fokusirati lasersku zraku na medij, u odnosu na reflekcijska svojstva DVD medija.
Na refleksiju utiče (pored starosti medija, temperature okoline, vlage..) najviše izbor materijala od kojeg je napravljen DVD, koji varira od proizvođača do proizvođača.
 

Da bi se elektronika u DVD-u optimalno centrirala, DVD se testira u pojedinim djelovima, pri čemu se laser kalibrira. Tu se susrećemo sa izrazom OPC (Optimum Power Calibration).

Veliki broj DVD playera čitaju DVD medije samo ako su ispunjeni do "određene granice", što znači - ako su popunjeni određenom količinom podataka. Šta se tu stvarno dešava ??
Vi umetnete DVD medij u player i elektronika pozicionira laser na različite pozicije DVD-a. Na tim djelovoma sam laser pokušava više puta pročitati podatke, a iz dobivenih podataka elektronika izračunava optimalnu poziciju lasera , tako da stvarna reprodukcija može započeti.

Ako ste zapisali jako malo podataka na DVD medij, ponekad laser testira prazan dio medija, i u zavisnosti od koncepta softvera u playeru, uobičajna je praksa da se reprodukcija prekine (prije nego započne). DVD-minus-frakcija DVD-Forum je, u kviru specifikacija, "Books" predvidila da, se treba najmanje 1 GB podatak zapisati na DVD (manje-više svi modeli Pioneera snimaju uvijek najmanje 1 GB podataka bez obzira šta program za prženje hoće).

I Nero je uveo posebnu opciju (DVD High Compatibility Mode) za ove svrhe:

Ovo je jako boitna opcija koju bi trebali authoring-programi u pozadini sami uraditi. Roxio sa WinOnCD 6 DVD npr, puni DVD-R(W) automatski nulama do 1 GB granice i tek onda zapisuje "Lead out". Kod DVD-Plus-pržilica je minimum zapisivanja 30 MB, što je premalo za lasersku kalibraciju. Philips je naj-naj, on preporuča snimiti bar pola medija ;-).

Primjer:

Nerom (korištena je verzija 6.x) zapržite VIDEO_TS direktorij veličine 350 MB. U prozoru se vidi da Nero počinje sa "DVD High Compatibility Modom" zapisivanja. Takođe se vidi da se nakon tih 350 MB zapisuje i lead-out, bar tako program kaže. Nakon zapisivanja počinje faza verifikacije podataka , i gore desno se može vidjeti da je zapisano 350 MB, ali kada kliknete na opciju Disc Info vidjete ćete da Session 01 ima 933 MB.

 
DVDPlusRW.org preporuča, DVD+ medije, zapržiti sa bar 1/12 ukupnog kapaciteta (poznato kao, 30 mm "compatibility mode"). Sad ja tu imam jedno pitanje: ako je radijus onoga dijela medija na koji se zapisuje cca. 40 mm, kako to da je 30 mm - 1/12 površine ???

Teoretski (nisam probao) bi se mogao DVD+RW medij snimiti i opet izbrisati ("de-icing"), da bi se promjenio stupanj refleksije tako da player može koristiti površinu za testiranje - kao što rekoh teoretski.

U svakom slučaju vrijedi pravilo, ako imate problema sa čitanjem medija, povećajte količinu zaprženih podataka.